Andrija Motovunjanin (Andrea Antico "da Montona-Antiquis, Antiquus, Anticho)
rođen je u istarskom gradiću Motovunu na što upućuje i njegovo prezime, a potpisivao se i kao “chierico da Parenzo”, no ne zna se da li je bio hrvatskog ili talijanskog podrijetla.Svoj život proveo je u Veneciji i Rimu. Datumi njegova rođenja i smrti nisu nam poznati ali se pretpostavlja da je rođen oko sredine druge polovine 15.stoljeća, što znači, negdje oko 1480.godine i da je umro nakon 1539.godine.
Antico je bio suradnik poznatog talijanskog nakladnika Ottaviana Petruccia, usavršavatelj Petruccievih dostignuća u tiskarstvu i uz njega jedan od prvih tiskara glazbenih djela, koji je bio i ostao uzor mnogim budućim generacijama glazbenih tiskara.  Antico se bavio i skladanjem, a skladao je četveroglasne frottole i prerađivao tuđe frottole za orgulje.Frottole su uglavnom homofone zbog isticanja gornjeg glasa.
Godine 1510. objavljuje zbornik Canzoni nove con aalcune celite de varii libri di canto. U zborniku se nalazi i jedna njegova frottola.U Rimu 1513. godine u antologiju Canzoni ,stambotti et frottole, libro tertio uvrstio je svoje dvije frottole. Ne zna se sa sigurnošću, da li je Antico autor ostalih petnaest frottola koje je Pettruci izdao u svojim zbirkama od 1505. do 1509.godine. Tih petnaest frottola potpisane su kao “A.Antiquis(Venetus)”. Do sada se vjerovalo da su Antico “da Montona” i skladatelj “A.Antiquis (Venetus)” ista osoba , no ta činjenica nije sigurna ali je sigurno da je Antico “da Montona” autor barem dvije frottole. Zaslugom Lovre Županovića, istraživača stare hrvatske glazbe, objavljene su dosad sve poznate Anticove frottole.Stihovi svih Anticovih frottola ljubavnog su sadržaja i uglavnom prikazuju patnje nesretno zaljubljenih , koji se mire sa svojom nesretnom sudbinom.Kada je skladao stihove danas anonimnih talijanskih pjesnika Antico je prilagodio glazbu tekstu. 
Antico je bio i inovator.Anticove frottole su uglavnom homofone zbog isticanja gornjeg glasa, ali u nekima ima pokušaja da se ostalim vokalnim dionicama dade veća samostalnost U Veneciji je 1517.godine izdao najraniju zbirku tabulatura za orgulje pod naslovom Frottole intabulate per sonare organi, libro primo.To su preradbe vokalnih višeglasnih skladbi uglavnom skladatelja Bartolomea Trombocinija.Tu zbirku, a i cjelokupni Anticov rad pohvalio je i sam Papa Leo X., zabranjujući svako nelegalno umnožavanje, prodavanje i kupovanje Anticovih tiskovina bez Anticove dozvole.Antico je bio i uspješan antologičar, a njegove antologije u to su doba bile vrlo poznate i omiljene.U Rimu je 1516.godine izdao tako jednu od najznačajnijih zbirki misa renesanse.Bila je to zbirka Liber quindecem misarium.Postoji naznaka da je Antico surađivao s tiskarima i glazbenicima koji su radom ili podrijetlom bili vezani uz naše krajeve.Pretpostavlja se da su Antico i tiskar Jacques Moderne iz Buzeta, koji je djelovao u Lyonu zajedno surađivali negdje oko1522. ili 1523.godine.Nedavno je uočeno da je 1521.godine Antico surađivao i s Andreom Torresanijem iz Asola, koji je objavio neke hrvatske brevijare.Antico i Torresani potpisuju i Anticovu zbirku Missarum diversarum authorum u kojoj su zastupljeni razni renesansni skladatelji.
Nakon 1537.godine Anticovo ime nestaje s područja glazbenog tiskarstva.Andrija Motovunjanin zasigurno je ostavio trajan pečat europskoj renesansnoj kulturi, kao niti jedan hrvatski glazbenik prije njega.